Back to homepage

Helen Keler

Helen Keler

Helen Keler

Američka spisateljica Helen Keler posvetila je čitav svoj život borbi za prava ljudi sa invaliditetom. Helen Keler predstavlja simbol istrajnosti, požrtvovanosti i nesebičnog pomaganja.

Detinjstvo

Helen Adams Keler rođena je 27. juna 1880. godine u Taskambiji u Alabami. Progovorila je kada je navršila 6 meseci, a prohodala nakon godinu dana. Međutim, 1882. godine Helen je obolela od bolesti koju je lekar dijagnostikovao kao zapaljenje mozga. Stvarna dijagnoza ostala je misterija i danas, ali su neki stručnjaci mišljenja da je bio u pitanju meningitis.

Nakon par dana roditelji su primetili da Helen ne reaguje ni na kakav pokret. Kada joj je bilo samo 18 meseci, Helen Keler je izgubila i sluh i vid.

Kada je napunila 6 godina, Helen je imala česte napade besa koje kasnije u svojoj autobiografiji opisuje kao posledicu nedostatka bilo kakvog vida komunikacije sa spoljašnjim svetom.  

Godine 1887. život Helen Keler se menja iz korena. U martu te godine u Taskambiju dolazi En Saliven, njena učiteljica. Isprva ju je Helen  u napadima besa udarala, štipala, šutirala, i čak uspela da joj izbije zub. Učiteljica je konačno preuzela kontrolu nad učenjem kada se zajedno sa devojčicom iselila iz doma Kelerovih, s obzirom da je smatrala kako će se Helen tako najbolje fokusirati na učenje.  

U toj dramatičnoj borbi En Saliven uspeva da nauči devojčicu šta je „voda“. Pomogla joj je da napravi sponu između same materije i reči tako što ju je odvela do česme i stavila joj ruku pod vodu. Reč ju je naučila dodirom devojčicinog dlana sopstvenim prstima.  Uz pomoć iste metode Keler tog istog dana uspeva da nauči 30 reči.

Obrazovanje

Od 1894. do 1896. godine Helen Keler je pohađala Rajt-Hjumanson školu za decu oštećenog sluha gde je unapređivala veštine komunikacije. 1896. godine upisala je školu za devojke u Kembridžu. O njenoj istrajnosti i volji se veoma brzo pročulo, tako da je ubrzo bila u prilici da upozna uticajne ljude. Jedan od njih bio je i Mark Tven koji je bio fasciniran njome. Tven ju je upoznao sa Henrijem H. Rodžersom koji je bio toliko impresioniran njome da joj je ponudio da finansira njeno dalje školovanje.

1900. godine Helen Keler postaje studentkinja na Redklif univerzitetu. En Saliven polazi sa njom kako bi joj interpretirala predavanja i pomogla u učenju. U to vreme Helen je već savladala čitanje sa usana pomoću ruke, Brajevu azbuku, kucanje na mašini i govor pomoću ruke. Uz pomoć En Saliven, Helen uspeva da napiše svoju prvu knjigu pod nazivom „Priča o mom životu“. Time postaje prva osoba sa oštećenim vidom i sluhom koja je do tada napisala knjigu.

Diplomiranjem na Redklifu 1904. godine, postala je prva osoba sa oštećenim vidom i sluhom koja je ikada diplomirala na univerzitetu.

Aktivizam

Nakon diplomiranja Helen postaje veoma uvažena ličnost. U prvoj polovini dvadesetog veka zalagala se kako bi žene dobile pravo glasanja, borila se za unapređenje prava slepih, i pomogla u osnivanju Američkog saveza za zaštitu građanskog prava.  Takođe je bila i jedan od ko-osnivača Udruženja osoba sa oštećenim vidom iz Masačusetsa.

Zahvaljujući Helen Keler, profesori širom Amerike usvajaju Brajevu azbuku 1918. godine, kao zvanično pismo osoba sa oštećenim vidom.

Kada je 1921. osnovano Američko udruženje slepih, Kelerova je učestvovala u mnogim kampanjama podrške i prikupljanja novčanih sredstava. Kao član udruženja, Helen se požrtvovano zalagala za pravo na obrazovanje i zaposlenje osoba sa oštećenim vidom.

Takođe je postala i član Socijalističke partije i objavila mnoštvo eseja o socijalizmu. Iako je tokom čitavog života javnost bila blagonaklona prema njoj, nakon što je izložila svoje stavove o socijalizmu, biva kritikovana na račun hendikepa.

Tokom Drugog svetskog rata posetila je mnoštvo bolnica kako bi pružila podršku vojnicima koji su izgubili vid u ratu.

Od 1940. do 1950. godine Kelerova je posetila 39 zemalja kako bi uticala na uprave da osnuju škole za osobe sa oštećenim vidom i sluhom.

Helen Keler dobila je mnoga priznanja za svoje zalaganje: Predsedničku medalju slobode 1964. godine, počasne doktorate Harvard univerziteta, univerziteta u Berlinu, Glazgovu, Južnoj Africi… Upoznala je sve američke predsednike počevši od Grovera Klivlenda pa sve do Kenedija, kao i Čarlija Čaplina i Aleksandra Grejama Bela.

Nekoliko nedelja pre njenog 88. rođendana, Helen Keler je preminula u snu, 1. juna 1968. godine.

Pretraga