Back to homepage

Padeži u srpskom jeziku

Padeži su različiti oblici jedne promenljive reči. Promena reči kroz padeže zove se deklinacija. U srpskom jeziku ima sedam padeža u jednini i množini:

Padeži

PADEŽI ODGOVARAJU  NA PITANJA
1. NOMINATIV ( osnovni oblik imenice) KO? ŠTA?
2. GENITIV (kazuje pripadnost) (OD) KOGA, ČEGA? ČIJI?
3. DATIV (kazuje pravac i namenu) KOME? ČEMU?
4. AKUZATIV (kazuje objekat) KOGA? ŠTA? (vidiš), KUDA (ideš)?
5. VOKATIV(služi za dozivanje i obraćanje) HEJ!
6. INSTRUMENTAL (kazuje društvo i sredstvo) (SA) KIM? ČIM(E)?
7. LOKATIV (označava mesto i nepravi objekat) GDE? O KOME? O ČEMU?

Nominativ

Nominativ   je nezavisan padež koji znači ime bića ili predmeta. U rečenici je najčešće subjekat. Uvek se upotrebljava bez predloga. U našem tekstu, u nominativu je vlastita imenica u jednini – Milica i vrši funkciju subjekta.

Nominativ u rečenici može biti:

  1. Subjekat: Šareno cveće je procvetalo. Ivan se baš lepo obukao za proslavu.
  2. Atribut: Šareno cveće je procvetalo. Razdragana deca se igraju. Prema vrsti reči, ove reči (šareno, razdragana) su pridevi, a u rečenici vrše funkciju atributa. Pridevi se takođe menjaju po padežima, pošto su promenljive imenske reči.
  3. Apozicija ili njen deo: Marko Kraljević, sin kralja Vukašina, opevan je u raznim narodnim pesmama.
  4. Imenski deo predikata: Marko je učenik. Njegov tata je službenik. Mira je glumica.

Genitiv

Genitiv  je zavisan padež koji označava pripadnost, deo nečega i poticanje. Može biti upotrebljen sa predlogom i bez predloga.

  • Genitiv bez predloga (značenja)
  1. Posesivni (prisvojni) genitiv kazuje kome ili čemu nešto pripada: Sveska moje sestre je uredna. Kuća mog komšije je baš lepa. Probudio me lavež pasa. „Otadžbina je ovo Srbina!“
  2. Partitivni (deoni) kazuje deo ili količinu  nečega: Pojela sam parče čokolade. Miloš je popio šolju mleka. Kupio je nešto brašna i soli.
  3. Ablativni genitiv kazuje poreklo, odvajanje, poticanje, od čega ili odakle nešto potiče: Teško su se oslobodili njenog prisustva. Proliveno je mnogo krvi dok su se neki narodi oslobodili ropstva. On je roda gospodskoga. Plašili smo se njegovih postupaka.
  4. Kvalitativni, znači osobinu bića ili predmeta (kakvoću): Devojka crne kose. Čovek sede brade. Sedeo je skrštenih ruku.
  5. Temporalni (vremenski), označava vršenje radnje: Prošle godine je bio na moru. Radi svakog dana, pa ćeš zaraditi. Očekujemo ga svakog momenta.

Genitivni znak se upotrebljava u genitivu množine. Na taj način razlikujemo oblik genitiva jednine od genitiva množine: Iz primerā vidimo da je naš zaključak tačan. U ovom slučaju reč primera je u genitivu množine, a to znamo zahvaljujući genitivnom znaku.

  • Genitiv sa predlozima (značenja)
  1. Mesto: Kuća mu je usred velike šume. Došao je s puta. Sa livade se širi miris cveća. Seo je kraj nje.
  2. Vreme: Videla sam ga pre Nove godine. Došao je rano s proleća.
  3. Način: Hteo je da uđe preko reda. Gleda na ljude sa visine. Popio je vodu na brzinu, s nogu.
  4. Uzrok: Iznemogao je od gladi. O starcu se loše govorilo zbog njegovog tvrdičluka.
  5. Cilj: Preselio se u drugi grad radi posla. Došao je iznenada radi nje.

Predlozi: iz, sa, od, kod, pored, kraj, blizu, ispred, ispod, iznad, iza, pre, posle, uoči, zbog, radim uprkos, umesto, osim.

Uz ablativni genitiv stoje predlozi: iz, od, sa, zbog, itd. Moguć je i predlog U, zapaža se u starijim oblicima, kada označava pripadnost: „U Milice duge trepavice.“

Dativ

Dativ  je zavisan padež koji znači namenu i pravac ili cilj kretanja.

  • Značenja dativa bez predloga
  1. Namena (osnovno značenje), tj. ime bića ili predmeta kome je nešto namenjeno ili upućeno: Učenicima su ocene dodeljene prema prikazanom znanju. Sestri sam kupio knjigu, a majci broš. Dao sam mu svesku da prepiše domaći. Tom danu sam se posebno radovao.
  2. Pravac ili cilj kretanja: Jovan je krenuo lekaru. Pošla sam frizeru, pa sam se vratila kući po novčanik. Veselo smo pošli kući. Prišao je svojim prijateljima i počeo zbijati šale.
  3. Posesivni (prisvojni) dativ znači pripadanje: Kapetanu je uniforma odlično pristajala. Majka joj je bila slavna glumica. Marku je sestra poznata pevačica. U ovim primerima se prisvojno značenje može potvrditi ukoliko preformulišemo rečenicu: Kapetanova uniforma je bila odlična. Njena majka je bila slavna glumica. Markova sestra je poznata pevačica. Na ovaj način možemo proveriti da li je u pitanju značenje pripadanja nekome ili nečemu kada je imenska reč u dativu.
  4. Etički dativ označava bliskost, interesovanje, prisno obraćanje: Kako si mi? Jesi li mi dobro spavao? Jadan sam ti ja i tužan.
  • Značenja dativa s predlozima

Predlozi: k (ka), prema, uprkos, nasuprot, blizu.

Pravac ili cilj kretanja: Voz je jurio ka Beogradu. Užurbano su išli prema kući. Brda se blago spuštaju prema Drini.

Predlozi nasuprot, uprkos, upotrebljavaju se  kada se ističe suprotnost prema nekome, odnosno nečemu: Miloš je, nasuprot Marku, izuzetan igrač. Uprkos njegovoj pobedi, svi su znali ko je igrao srcem. Predlog blizu upotrebljava se veoma retko. Na primer: Prišao je sasvim blizu Mariji i šapnuo joj: „Srećan rođendan.“

Akuzativ

Akuzativ  je zavisan padež za kazivanje objekta i pravca kretanja (mesto). Zavisan je padež, upotrebljava se sa predlozima i bez predloga.

  • Značenja akuzativa bez predloga
  1. Pravi objekat (uz prelazne glagole): Kupio sam lepu knjigu. Uzeo sam putnu torbu, kišobran i čizme. Pišem pismo Jovani.
  2. Vreme: Celu noć sam probdeo, a celi dan prespavao. Čitavu nedelju proveo sam na putu.
  3. Cena, mera i količina: Za nekoliko minuta je prešao ceo kilometar. Doneo je punu korpu voća. Vredi hiljadarku.
  4. Želja: Dobro jutro! Laku noć! Srećan rad! Srećan put! Ove rečenice su bez subjekta, a predikat se podrazumeva. Nazivamo ih eliptične rečenice. U svakoj od ovih rečenica može stajati glagol želeti u funkciji (službi) predikata: Želim vam…
  • Značenja akuzativa s predlozima

Predlozi: na, u, o, po, kroz, niz, među, za, nad, pred, pod, uz.

  1. Mesto (pravac) kretanja: Otišao je u školu. Pošao je niz ulicu. Svake nedelje ide u Vrnjačku Banju. Penjali su se uz planinu.
  2. Vreme: Pred zoru su legli da spavaju. Sazidao je kuću za godinu dana. Probudio se u ranu zoru.
  3. Način: Vikao je na sav glas da ga svi čuju. Uradio je to na brzu ruku. „Sestra bratu kroz plač odgovara.“
  4. Uzrok: Nagrađen je za dobar uspeh. Svi su se uzbudili na tu galamu.

Vokativ

Vokativ  je nezavisan padež koji služi za dozivanje ili skretanje pažnje nekome na nešto. Upotrebljava se isključivo bez predloga. Nije u tesnoj vezi sa ostalim delovima rečenice, zato se odvaja zarezima.

Primeri: Ivane, pođi za mnom. „Gde ćeš, vrapče, zimovati?“ Došao sam u ime svojih prijatelja, gospodine direktore.

Instrumental

Instrumental  je zavisan padež kojim se kazuje društvo, oruđe ili sredstvo vršenja radnje. Ukoliko kazuje društvo upotrebljava se sa predlozima s, sa; ako kazuje sredstvo ili oruđe, upotrebljava se bez predloga.

  • Značenja instrumentala bez predloga
  1. Oruđe ili sredstvo: Došao je kolima. Udario ga je sekirom. Isekao je hleb nožem.
  2. Način: Počeo je da govori povišenim tonom. Išao je krupnim koracima. On daje i šakom i kapom.
  3. Mesto: Šetali su obalom reke. „Ode Marko gorom pevajući.“ Celom šumom je odjekivala vesela dečja graja.
  4. Vreme: Doputovao je ranom zorom. Nedeljom idemo na izlet. Satima smo tražili izlaz. Godinama je živeo u inostranstvu.
  5. Uzrok: Svi su bili spaseni njegovom zaslugom. Izazvao je požar nepažnjom. Sve je iznenadio tim velikim uspehom.
  • Značenja instrumentala s predlozima

Predlozi: s, sa, nad, pod, pred, među, za.

  1. Društvo: Bio sam sa drugarima napolju. Išao sam sa psom u park. Lepo se slaže sa komšijama.
  2. Način: Sa suzama u očima započe priču. Sa najvećim veseljem dočekaše goste. Govorio je s ponosom o svom podvigu.
  3. Mesto: Sedeo je pred kućom i čitao knjigu. Nad vodom je zagledala svoje lice. Čobani su sedeli pod lisnatim drvetom.
  4. Vreme: Pamet dolazi s godinama. Sa završetkom školske godine došao je dugo očekivani odmor. S jesenjim noćima počinju duga okupljanja.

Lokativ

Lokativ  je zavisan padež koji označava mesto na kome se nešto nalazi ili na kome se vrši radnja. Može da znači i objekat o kome se govori. Po obliku jednak je sa dativom, ali dativ označava kretanje, a lokativ mirovanje. Dativ se može upotrebljavati i bez predloga, dok se lokativ uvek upotrebljava sa predlozima.

Predlozi: u, o, na, po, pri, prema.

  • Značenja lokativa (uvek sa predlozima):
  1. Mesto: Igrali smo se na livadi. Ptice su pevale u šumi. Zasijalo sunce na istoku.
  2. Vreme: Na kraju smo se razumeli. Doći ću o jeseni. Ići ćemo na odmor u junu.
  3. Način: Radi po svojoj proceni. Dan smo proveli u radosti i lepom raspoloženju. Rekao je to u šali.
  4. Nepravi objekat: Uvek je govorio lepo o prijateljima. Pričao nam je o svojim ratnim podvizima. Razgovarali smo o našem domaćem igranom filmu.

Pretraga